Who cast that first fateful tomato that started the La Tomatina revolution? The reality is no one knows. Maybe it was an anti-Franco rebellion, or a carnival that got out of hand. According to the most popular version of the story, during the 1945 festival of Los Gigantes (a giant paper mâché puppet parade), locals were looking to stage a brawl to get some attention. They happened upon a vegetable cart nearby and started hurling ripe tomatoes. Innocent onlookers got involved until the scene escalated into a massive melee of flying fruit. The instigators had to repay the tomato vendors, but that didn't stop the recurrence of more tomato fights—and the birth of a new tradition.
Fearful of an unruly escalation, authorities enacted, relaxed, and then reinstated a series of bans in the 1950s. In 1951, locals who defied the law were imprisoned until public outcry called for their release. The most famous effrontery to the tomato bans happened in 1957 when proponents held a mock tomato funeral complete with a coffin and procession. After 1957, the local government decided to roll with the punches, set a few rules in place, and embraced the wacky tradition.
Though the tomatoes take center stage, a week of festivities lead up to the final showdown. It's a celebration of Buñol's patron saints, the Virgin Mary and St. Louis Bertrand, with street parades, music, and fireworks in joyous Spanish fashion. To build up your strength for the impending brawl, an epic paella is served on the eve of the battle, showcasing an iconic Valencian dish of rice, seafood, saffron, and olive oil.
Today, this unfettered festival has some measure of order. Organizers have gone so far as to cultivate a special variety of unpalatable tomatoes just for the annual event. Festivities kick off around 10 a.m. when participants race to grab a ham fixed atop a greasy pole. Onlookers hose the scramblers with water while singing and dancing in the streets. When the church bell strikes noon, trucks packed with tomatoes roll into town, while chants of "To-ma-te, to-ma-te!" reach a crescendo.
Then, with the firing of a water cannon, the main event begins. That's the green light for crushing and launching tomatoes in all-out attacks against fellow participants. Long distance tomato lobbers, point-blank assassins, and medium range hook shots. Whatever your technique, by the time it's over, you will look (and feel) quite different. Nearly an hour later, tomato-soaked bombers are left to play in a sea of squishy street salsa with little left resembling a tomato to be found. A second cannon shot signals the end of the battle. | Tko je bacio prvu sudbonosnu rajčicu što je pokrenula revoluciju La Tomatina? Istina je da nitko to ne zna. Moguće da je to bila pobuna protiv Franco-a, ili karneval koji se izmakao kontroli. Sudeći po najpopularnijoj verziji ove priče, tijekom festivala u Los Gigantesu 1945.godine ( lutkarska parada od ogromnog papirnog mache-a), mještani su htjeli izazvati tuču ne bi li privukli pozornost. Zadjesili su se nad jednom košarom povrća i počeli bacati zrele rajčice jedni na druge. Nedužni prolaznici su se priključili sve dok situacija nije eskalirala u masovnu zbrku letećeg voća. Poticatelji su morali nadoknaditi štetu dobavljačima rajčica, ali to nije spriječilo da se ponovi još tuča sa rajčicama- i tako se rodila jedna nova tradicija. Strahujući od neobuzdane pometnje, vlasti su donijele, otpustile a zatim ponovo ustoličile niz zabrana pedesetih godina. Godine 1951., mještani koji su prkosili zakonu bi bili zatočeni sve do javnih protestiranja za njihovo otpuštanje. Najčuvenije sprdanje povodom zabrana tuča sa rajčicama desilo se 1957.godine kada su podržavaoci ove parade održali gotovo pravi pogrijeb rajčice sve sa mrtvačkim sandukom i procesijom. Nakon 1957.godine, lokalne vlasti su odlučile da popuste malo , odredili su nekoliko pravila i prihvatili ovu nesvakidašnju tradiciju. Mada su rajčice u centru zbivanja, svečanosti u trajanju od jednog tjedna kulminiraju u konačnom okršaju. To je proslava u pomen svetaca Bunol-a, Djevice Marije i Sv. Luja Bertranda, sve sa uličnim paradama, glazbom i vatromjetima na u duhu veselih Španjolaca. Da biste stekli energiju za predstojeću bitku, uoči same bitke služe vam dzinovsku paelju, predstavljajuci tako tipično valencijsko jelo od riže, plodova mora, šafrana i maslinovog ulja. U današnje vrijeme, ovaj nesputani festival ipak ima nekog reda. Organizatori čak štaviše idu do toga da odgajaju posebne vrste neukusnih rajčica koje se koriste samo za godišnjicu ovog zbivanja. Svečanosti započinju u 10 izjutra kada sudionici jure da ugrabe komad okačene šunke na vrhu zamašćenog kolca. Posmatrači ih zapljuskuju vodenim šmrkom pjevajući i plešući na ulicama. Kada crkveni zvonik otkuca podne, pogon sa rajčicama dokotrlja se u mjesto, dosežući kreščendo u povicima "To-ma-te, to-ma-te!" Zatim, kada se oglasi vodeni top, glavno zbivanje započinje. To je zeleno svjetlo za sveopće napade u smislu gnječenja i gadjanja rajčicama sudeonike takmičenja. Dalekosežni strijelci rajčica, nemilosrdne ubojice kao i šutevi orednjih razmjera. Koja god vam taktika bila, kada istekne vrijeme, vi ćete izgledati ( i osjećati se) dosta drugačije. Nakon skoro sat vrijemena, bombaši natopljeni sokom od rajčica su pušteni da se zabave u moru ljepljive ulične salse gdje se jedva ijedna prava rajčica može vidjeti. Drugi pucanj iz vodenog topa označava kraj borbe. |